Kada sam započeo čitanje romana Molim te, pazi na mamu, nisam očekivao da će me
svaka stranica suočiti s vlastitim sjećanjima, krivnjom i ljubavlju prema majci. Ova knjiga
nije samo priča o nestanku žene; to je introspektivno putovanje kroz složene obiteljske
odnose, neizgovorene riječi i propuštene prilike za razumijevanje.
Autorica nas vodi kroz četiri perspektive – kćeri, sina, muža i same nestale majke So-nyo
– otkrivajući kako svatko od njih doživljava njezin nestanak i što to otkriva o
njihovim odnosima s njom. Posebno me dirnula spoznaja da nitko od njih nema noviju
fotografiju majke, što simbolizira koliko su je uzimali zdravo za gotovo i koliko su malo
pažnje posvećivali njezinom unutarnjem svijetu.
Knjiga me natjerala da se zapitam: koliko zapravo poznajem svoju majku? Jesam li
svjestan njezinih snova, strahova i žrtava koje je podnijela za mene? Ova pitanja su me
progonila tijekom čitanja.
Sinova proza je nježna, ali moćna. Njezina sposobnost da prenese duboke emocije bez
patetike čini ovu knjigu izuzetno autentičnom i dirljivom. Kroz jednostavne, ali snažne
slike, poput majke koja se brine hoće li imati dovoljno hrane za svoju djecu, autorica nas
podsjeća na svakodnevne žrtve koje majke čine iz ljubavi.
Neki nas romani ne zateknu svojom radnjom, već tišinom između redaka. Molim te, pazi
na mamu nije samo priča o nestaloj ženi – to je tiha molitva svih onih koje smo uzimali
zdravo za gotovo.